Postovi
EFEKTI ON-LINE POSLOVANJA
Ukoliko je do prije nekoliko godina web prezentacija predstavljala ostvarivanje tržišne prednosti i znak da kompanija prati savremene trendove, Internet danas, sam po sebi, ne predstavlja nikakvu prednost. Izlazak ne Internet može biti i potpuni promašaj. Uz realan rizik da preduzeće ostane potpuno nezapaženo na Mreži, u ekstremnim slučajevima postoji opasnost da se izazove direktna šteta. Na primer: Nekvalitetna prezentacija, može biti uzrok lošeg imidža firme, Loša komunikacija, poslovni bon-ton nalaže da se na poruku odgovori u roku od 24 časa (toleriše se 48 časova, za vrijeme vikenda i praznika pod uslovom da sa druge strane znaju da je kod nas praznik), Slanje, nedozvoljenih spam poruka, koje osim što ozbiljno narušavaju imidž kompanije, mogu uzrokovati nervoznu reakciju primalaca netraženih poruka da "bombarduju" e-mail server i onemoguće njegovo normalno funkcionisanje, [irenje virusa, "crva" i slično slanjem zaraženih e-mail poruka poslovnim partnerima, klijentima i ostalim korisnicima mreže, Loše uložen novac u web prezentaciju (kroz izdatak za izradu, održavanje i hostovanje), ukoliko efekti nisu na očekivanom nivou.
Indirektna šteta može biti još veća i svodi se na sindrom propuštene šanse: šta je sve preduzeće moglo da učini kroz online prisustvo, a nije. Pri tome je moguće da je konkurencija odreagovala drugačije, što dovodi do slabljenja konkurentske pozicije preduzeća. Nakon postavljanja sajta na Internet i sprovođenja reklamne kampanje potrebno je izmeriti efekte online promocije. Efekti se vrednuju statističkom analizom poseta sajtu i finansijskim pokazateljima. Za statističku analizu poseta sajtu može se koristiti veliki broj alata koji omogućavaju precizno praćenje posjetilaca na sajtu (brojač, serverske statistike..).
Rezervacijom sopstvenog domena i stavljanjem prezentacije na server, svaki vlasnik prezentacije ima mogućnost da svakodnevno prati efekte svog nastupa na Internetu. Softver koji prati sve posjete sajtu daje velike mogućnosti za statističku analizu. Moguće je dobiti podatke o ukupnom broju pristupa svakoj stranici sajta, vremenu posete u toku dana, ukupan broj računara sa kojih je ostvaren pristup, država iz koje je došao posetilac, da li je posjetilac direktno pristupio prezentaciji ili sa neke druge prezentacije.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:55:50 | 0 komentara
ON-LINE MARKETING
On-line marketing je zajednički imenilac za sve vrste marketinga na mreži. To je skup svih aktivnosti koje za cilj imaju prodaju proizvoda i usluga ciljnim potrošačima, upotrebom Interneta i on-line servisa, koristeći on-line alate i usluge na način koji je konzistentan sa cjelokupnim marketinškim programom preduzeća. Za razliku od masovnog marketinga koji kreira jednu poruku za cijelo, masovno tržište, online marketing se obraća svakom kupcu pojedinačno. Osim efikasne komunikacije prije i za vrijeme kupovine, on-line marketing omogućava efikasnu komunikaciju i nakon toga, prije svega kroz aktivnosti pružanja korisničke podrške, ali i na druge načine. On-line marketing izgrađuje jedan dugoročan i prijateljski odnos sa svakim pojedinim kupcem. On-line marketing naziva se i jedan-na-jedan marketing.
Postoje dva tipa on-line kanala: Komercijalni on-line servis informacija kojem imaju pristup oni koji se pretplate i, Internet, globalna mreža koja omogućava neposrednu i decentralizovanu globalnu komunikaciju.
Popularnost on-line marketinga zasniva se na bar tri prednosti za kupca: Ugodnost - proizvod se može naručiti tokom svih 24 časa dnevno, Informativnost – mogu se naći uporedive informacije o proizvodima, preduzećima i slično, Manje neugodnosti – nema potrebe za direktnim suočavanjem sa bilo kim.
On-line marketing pruža koristi i prodavcima, a to su: Brzo prilagođavanje tržišnim uslovima, Stvaranje odnosa sa potrošačima, Pristup velikom auditorijumu.
Interaktivni marketing omogućava prilagođavanje na reagovanje i potrebe pojedinaca. Interaktivnost znači dvije stvari u komuniciranju: Sposobnost da se adresira pojedinac i Sposobnost da se dobije reagovanje tog pojedinca.
Internet pruža velike mogućnosti interaktivnosti i komunikacije sa publikom. Posmatraču je omogućeno da aktivno prati prezentaciju, zahtjeva i efikasno dolazi do zahtevanih informacija. Za razliku od novina, pronalaženje informacija i pretraživanje je znatno ubrzano, a za razliku od radija ili TV-a, nema potrebe da se, ponekad satima, pasivno čeka na potrebnu informaciju. Komunikacija putem Interneta je masovna, brza i jeftina.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:55:15 | 0 komentara
PRINCIPI WEB POSLOVANJA
Posjetioci Web prezentacije zainteresovani su za korisne informacije, posebno ako one mogu odgovoriti na njihova pitanja i ispuniti njihove specifične potrebe. Takođe ih privlači mogućnost da dobiju neki poklon, da neku vrijednu informaciju dobiju besplatno ili da se besplatno zabave, a to je često glavni razlog zbog koga će posjećivati neko Web mesto. Takva Web mesta imaju i veću šansu da budu odabrana u tematske kataloge i da budu dobro ocjenjena u diskusionim grupama.
Važni marketinški aspekti izgradnje Web mjesta su: Kreiranju Web-a mora prethoditi analiza interesa predvidivih posetilaca, jer će od zadovoljenja tog interesa zavisiti uspešnost Web mjesta, Web mjesto zamjenjuje skupe telefonske pozivne centre, Web mjesto, može da pruži personalizovane usluge, jer korisnik može specificirati svoj profil tj. svoje specifične interese za informacijama, Važno je i motivisanje posjetilaca da ponovo posete Web prezentaciju, Važno je i omogućiti korisniku prezentacije povezanost sa komplementarnim institucijama, a radi efikasnog završetka cjeline posla, Potrebno je da budu dostupne adrese preduzeća iz područja iste djelatnosti, Komunikacija korisnika sa preduzećem treba da bude takva da korisnik što kraće čeka na odgovor, Prezentacija treba da sadrži i godišnji poslovni rezultat, referentne liste korisnika i sl.
Postoji i pojam webonomija, koji je dao Evan I. Schwartz, a koji navodi principe poslovanja na Webu: Nije toliko važan broj ljudi koji posećuju Web, koliko njihovo iskustvo, Efekte poslovanja na Web-u treba da prate stručnjaci za marketing, Potrošači moraju biti nagrađeni za ostavljanje ličnih podataka, Potrošači kupuju on-line samo proizvode o kojima imaju dovoljno informacija, Samoposluživanje je najviši nivo potrošačevog komfora, Valuta bazirana na vrijednosti, omogućava kreiranje vlastitog monetarnog sistema, Na Web-u moraju biti poznata imena kojima se vjeruje, I najmanji posao se može uključiti na globalno Web tržište, Web se mora stalno prilagođavati tržištu.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:54:41 | 0 komentara
INTERNET BANKARSTVO
Internet sve značajnije utiče na način savremenog poslovanja i donosi nove izazove pred današnje banke. Postoji veliki broj zahteva koje treba ispuniti u cilju postizanja uspješnog poslovanja na Internetu, kao npr. lakoća korišćenja aplikacija, sigurnost ličnih informacija, integracija sa postojećim sistemima, prihvatanje standarda otvorenih sistema itd.
Internet bankarstvo ili sajber bankarstvo (Cyber Banking) predstavlja obavljanje bankarskog poslovanja direktno iz kuće, posredstvom Interneta. Pri obavljanju bankarskih transakcija u Internet bankarstvu: nije potreban specijalan softver i ne postoje podaci uskladišteni na klijentovom hard disku, pa je veća sigurnost pri obavljanju transakcija, pristup banci i računu je moguć sa bilo kog mesta na svijetu, pod uslovom da na tom mjestu postoji računar priključen na Internet, banka brine o održavanju sopstvenog hardverskog i softverskog sistema zaštite, moguće je i obavljanje on-line transakcija.
Internet nudi bankama veoma mnogo mogućnosti mada se još uvek globalna mreža uglavnom koristi u promotivne svrhe. Predviđanja su da će se ovaj vid bankarstva razvijati velikom brzinom. Internet bankarstvo je najjeftiniji oblik bankarskih usluga, dostupan 24 sata dnevno, praktično bez prostorne ograničenosti. Glavni ograničavajući faktori, koji uslovljavaju pristanak potrošača na ovu vrstu tehnologije, su sigurnost i privatnost. Sa tehničke tačke gledišta, ovaj problem su neke banke već rješile, ali ostaje činjenica da je ponašanje potrošača vođeno prije potrošačkom percepcijom nego tehničkim činjenicama. Neprihvatanje da se bankarske transakcije obavljaju preko Interneta postoji prije svega iz straha da ključne finansijske informacije budu otkrivene. Jasno su vidljive razlike između Internet bankarstva i on-line bankarstva. Osnovna razlika je u ugradnji specijalnih softverskih programa, koji ograničavaju korisnika na obavljanje usluga isključivo sa računarom u koji je ugrađen odgovarajući softver. Razlike su i u stepenu sigurnosti pri obavljanju transakcija, zatim u novcu potrebnom za kupovinu i ugradnju softvera i vremenu potrebnom za obuku korisnika. Pomenuti razlozi jasno ukazuju da je Internet bankarstvo praktičniji, ekonomičniji i bezbedniji način obavljanja bankarskog poslovanja direktno iz kuće.
Banke su shvatile da nije dovoljno da imaju samo Internet prezentacije koje dobro izgledaju. Danas se postavljaju dodatni zahtevi da prezentacije moraju da pruže i nešto više, da budu interaktivne, multimedijalne i da omogućavaju kompletno poslovanje direktno na Internetu. Zbog toga su banke u svoje Internet poslovanje uvele niz inovacija (virtuelne poslovnice, specijalne finansijsko-softverske programe koji brinu o budžetu klijenata, ulaganjima...). Ipak i pored pomenutih inovacija ponuda bankarskih proizvoda i usluga je gotovo uniformna. Bankarsko poslovanje na Internetu je brzo, efikasno i ekonomično. Otvaranje računa u Internet bankama je potpuno besplatno. Provizije za plaćanje računa elektronskim putem su minimalne ili u većini Internet banaka potpuno besplatne. Ostale provizije za Internet bankarske proizvode i usluge su identične ili manje od provizija u takozvanom tradicionalnom (filijalnom) bankarstvu. Plaćanje računa preko Interneta elektronskim novcem ili pametnim karticama (Smart Cards) je nova aktivnost koju Internet banke omogućavaju svojim klijentima. Internet bankarstvo ima niz prednosti u odnosu na takozvano tradicionalno (filijalno) poslovanje banaka. Prednosti se uglavnom ogledaju u vremenskoj i prostornoj neograničenosti, brzini obavljanja transakcija, niskoj cijeni i širokom asortimanu bankarskih proizvoda i usluga.
Osnovna prednost Internet banaka je njihovo neograničeno radno vreme (24 sata dnevno, 7 dana u nedelji, 365 dana godišnje). U tradicionalnom bankarstvu za obavljanje bankarskih usluga non-stop bilo bi potrebno angažovati tri smjene ljudi da svakodnevno radi 365 dana u godini i to u široko razgranatoj bankarskoj mreži. Potreban broj ljudi za obavljanje non-stop poslovanja bio bi veoma veliki, kao i troškovi ovakvog načina poslovanja. Većina ljudi bira banku zbog blizine. Danas ljudi mogu imati banku unutar svog doma, bez obzira gde god da žive. Internet bankarstvo je moguće obavljati sa bilo kog mjesta na svetu. Potrebno je da korisnik ima otvoren račun u nekoj banci koja pruža usluge Internet bankarstva, da na mjestu iz kog obavlja poslovanje postoji računar sa pristupom Internetu i da korisnik zna sve šifre koje su mu potrebne za ulazak u Internet banku i njegov račun. U klasičnom bankarstvu korisnik je vezan za mesto i zemlju gdje postoji filijala banke u kojima ima otvorene račune. U klasičnom bankarstvu potrebno je utrošiti vrijeme za dolazak i odlazak u filijalu banke, zatim vrijeme za čekanje u filijalama, vrijeme za popunjavanje obrazaca, čekova i ostalih dokumenata, kao i vrijeme za obavljanje samih transakcija. Internet bankarstvo je daleko brži način za obavljanje bankarskog poslovanja. Za poslovanje u Internet banci potrebno je samo vrijeme za prijavljivanje u Internet banku i vrijeme za obavljanje bankarske transakcije. Internet bankarstvo je najjeftiniji oblik obavljanja bankarskih transakcija. Provizije koje se plaćaju za obavljanje bankarskih usluga u Internet bankarstvu su iste ili niže od onih u tradicionalnom bankarstvu. Za obavljanje kvalitetnog bankarskog poslovanja u tradicionalnom bankarstvu je potrebno daleko više ljudi, poslovnog prostora i opreme, nego u Internet bankarstvu. Samim tim i troškovi obavljanja bankarskog poslovanja u tradicionalnom bankarstvu su daleko veći od onih u Internet bankarstvu.
Nedostaci Internet bankarstva najviše su izraženi u odsustvu sigurnosti pri obavljanju poslovanja, nepostojanju zakonske regulative, nedostatku privatnosti, otuđenosti i odbojnosti prema inovacijama i opasnosti od zloupotrebe Internet bankarstva u kriminalne svrhe. Sigurnost, odnosno nedostatak sigurnosti i sistemi zaštite na Internetu su krucijalni faktori rasta i razvoja Interneta. Ti faktori su veoma važni i za funkcionisanje i razvoj Internet bankarstva. Ipak, potencijalni gubici od prevara na Internetu mnogo su manji nego u slučaju klasičnih šema prevara i zloupotreba pri korišćenju standardnih načina naplate poput imprintera ili POS sistema. Samim tim, kada uporedimo tu količinu zloupotreba sa pojeftinjenjem operative koju donosi e-poslovanje, rizik je praktično minimalan. Takođe je bitno da i banke i servis provajderi implementiraju softver za ranu detekciju zloupotreba. Dakle, o zloupotrebama treba razmišljati samo kao o jednom operativnom riziku koji postoji. Treba uporediti rizik s jedne i korist koja se ima od tog posla s druge strane. Rezultati svuda u svetu pokazuju da je korist mnogo veća. Mnogo veći rizik za banke je nemogućnost građana da plate svoje račune, naročito u oblasti kreditnih kartica, nego same zloupotrebe.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:54:12 | 0 komentara
DIGITALNI POTPIS
Digitalni potpis predstavlja prvi stepen u identifikaciji stranaka koje razmjenjuju poruke. Jedan način implementacije digitalnog potpisa je korištenje inverzno postupka javnog ključa. Umjesto enkripcije sa javnim ključem i dekripcije sa privatnim ključem, privatni ključ koristi pošiljaoc kako bi potpisao poruku dok primatelj koristi javni ključ pošiljatelja da dekriptira poruku. Obzirom da samo pošiljatelj poznaje privatni ključ, primatelj je siguran da je poruka stvarno došla od pošiljaoca. U stvarnost, samo se sažetak poruke ili message digest potpisuje korištenjem privatnog ključa ovo je kompromis koji proizilazi iz zahtjevnosti algoritma javnog ključa. Tako ukoliko Milena želi poslati Marku potpisanu poruku, ona generira sažetak poruke i potpisuje ga sa svojim privatnim ključem. Zatim šalje originalno odn. neenkriptovanu poruku zajedno sa potpisanim sažetkom poruke Marku. Marko dekriptira potpisani sažetak poruke sa Mileninim javnim ključem i računa sažetak poruke iz originalne poruke. Ukoliko se dva sažetka slažu Marko može biti siguran da je poruka došla od Milene.
RSA algoritam možete koristiti za digitalne potpise i za enkripciju. DSA (Digital Signature Algorithm) koji je standard u S.A.D.-u može se koristiti samo za digitalne potpise. JAVA ima ugradjenu podršku za digitalne potpise.
Da biste na vašem sajtu omogućili on line plaćanje inostranom kreditnom karticom morate imati registrovanii Merchant account. To je specijalni račun u banci putem kojega primate sve prihode ostvarene on line transakcijama. Obično vam procesorska kuća koja obezbjedjuje autorizaciju platnih kartica i obradu transakcija u okviru svoje usluge nudi i mogućnost njegovog otvaranja u saradnji sa poslovnim bankama. Ovdje se javlja prvi problem. Mnoge banke imaju visoke kriterijume za otvaranje ovog računa. Ograničenja mogu biti za lokaciju firme (mora biti registrovana u SAD/Kanada), njeno poslovanje (koliko dugo posluje, finansijsko stanje) i djelatnost (zabranjene su on line kockarnice). Firme koje ispune ove uslove nailaze na drugi problem – visoke troškove ovih usluga. Postoje troškovi uključenja u sistem (do 300$), fiksan trošak po jednoj transakciji (od 0.2$ do 0.5$) i procenat vrijednosti od izvršene transakcije (od 1.75% do 3.95%). S obzirom da je potražnja za ovim uslugama u stalnom porastu, pojavile su se nezavisne firme koje nude rješenje. Jedna od takvih firmi je CCNow.
Omogućiće vam da na vašem sajtu prihvatite uplate kreditnim karticama bez otvorenog Merchant naloga. Postavlja se pitanje na koji način? U trenutku kada kupac odluči da plati vaš proizvod karticom, CCNow otkupljuje proizvod od vas i prodaje ga kupcu. Pošto ova firma prodaje proizvod u svoje ime, naplaćuje ga preko svojeg Merchant naloga. Nakon ostvarene prodaje CCNow vam isplaćuje zaradu umanjenu za 9% koliko iznosi njihova provizija. Svoje usluge nude svim zainteresovanim firmama (nijesu ograničene na SAD i Kanadu).
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:53:38 | 0 komentara
ELEKTRONSKI NOVAC
Najveće tehnološko dostignuće u razvoju bankarstva je pojava elektronskog novca, a samim tim i elektronskog bankarstva. Novac je, u savremenoj interpretaciji, ″informacija″. Kroz njega se markira pravo nekog subjekta u odnosu na robu i usluge koje egzistiraju u jednom društvu. Elektronski novac se definiše kao specifična "monetarna informacija" koja se putem elektronskog impulsa u "realnom vremenu" prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja. Elektronski novac odnosno elektronsko plaćanje je razmjena materijalnih sredstava putem telekomunikacionih infrastruktura, kakve su intranet sistemi banaka ili pak Internet. Ovakav novac u osnovi je virtuelan i predstavljen je brojčanim sistemom koji postoji u memoriji računara, te kao takav ne poznaje geografske granice i može se praktično u trenutku prebaciti na velike udaljenosti. Premda je češće u upotrebi pojam "elektronski novac", terminološki je precizniji naziv ″digitalni novac″, jer se prvi može koristiti i u analognim komunikacijama.
Elektronski novac omogućava kupovinu roba i usluga pomoću računara u okviru komercijalnih računarskih mreža (npr. Interneta) ili poslovnih bankarskih mreža (npr. SFIFT-a). Praktično, elektronski novac u svakodnevnim transakcijama zamjenjuje gotovinu i čekove. S druge strane, poslovnim subjektima omogućava da mimo uobičajenih kanala direktno posluju putem računarskih mreža. Velika prednost elektronskog nad običnim novcem je u tome da je on informacija u računaru koja može da se programira. Ova razlika omogućava da elektronski novac postane pametni novac u obliku tzv. "pametnih kartica". Dominantni oblik elektronskog novca je elektronski transfer sredstava na tački prodaje (EFT/POS) pomoću instaliranih terminala u trgovačkoj i uslužnoj mreži. Drugi oblik korišćenja elektronskog novca moguć je preko bankomata, koji omogućavaju podizanje gotovine, polaganje depozita, prenos na druge račune i plaćanje sa različitih računa. Takođe, sve je veće korišćenje personalnih računara u kućama korisnika što je dovelo do pojave homebanking sistema koji omogućavaju raspolaganje finansijskim sredstvima iz kuće, bez odlaska u banku.
Novim instrumentima omogućava se najpre udaljen ulaz na račune, njihovo korišćenje u svim varijantama i podizanje gotovine, da bi posle unapređenja samih instrumenata došlo do stvaranja potpuno novih instrumenata i aranžmana plaćanja, elektronskog novca koji se javlja u formi neke vrste elektronskog novčanika ili mrežnog elektronskog novca koji se distribuira preko zatvorene ili otvorene mreže. Sam elektronski novac u formi "elektronskog novčanika" bazira se na prethodno izvršenim uplatama monetarnih vrijednosti koje su registrovane na mikročipovima elektronskih kartica, a mogu biti upotrebljene za plaćanje roba i usluga. Postojeći tipovi ovog novca još uvek nisu zakonska sredstva plaćanja u onom smislu u kome je to gotov novac iza koga stoje centralna banka i država i koji primaju svi, već samo onaj krug učesnika koji je uključen u određeni aranžman plaćanja usled čega mogu nastajati značajni pravni i monetarni problemi. U svjetskom bankarskom sistemu danas se gotovo sve novčane transakcije obavljaju u digitalnom obliku, putem raznovrsnih interbank mreža. Jedna od najvećih takvih mreža je CHIPS (Clearing House Interbank Payments System) i ona je još daleke 1994. godine ostvarila gotovo 120 miliona transakcija, u ukupnoj vrednosti od 500 triliona dolara. I dok se bankarski sistemi elektronskim novcem služe decenijama, pojedinačni potrošači tek od nedavno imaju mogućnost da koriste elektronski novac na smislen način. Rastuća snaga i sve niža cijna kućnih računara, u sprezi sa velikim napretkom u telekomunikacionim tehnologijama, koja je omogućila globalno povezivanje po izuzetno niskim cijenama, učinili su da digitalni transfer sredstava postane realnost za milione ljudi širom sveta. Kao rezultat toga, svjedoci smo nezaustavljivog razvoja digitalne ekonomije.
Da bi sistem digitalne valute mogao da ostvari svoju namenu, neophodno je ispunjenje nekih uslova, a to je prije svega postojanje mogućnosti trenutnog sravnavanja sredstava i obezbeđenje pune bezbednosti transakcija, kroz snažan sistem enkripcije. Neophodni su i velika brzina prenosa podataka, jednostavan i ekonomičan pristup servisima, kao i personalni računari sa odgovarajućim softverom. Budući da su velika brzina prenosa informacija u savremenim telekomunikacionim sistemima podrazumeva, najznačajniji problem predstavlja bezbjednost podataka koji se prenose digitalnim putem, budući da i najmanja greška ili neopreznost mogu potpuno da uruše kompletnu transakciju. Tehnologije digitalne enkripcije i potpisa (vidljivih i nevidljivih) upravo omogućuju postojanje elektronskog novca. Ovi sistemi uključuju, jednostavno rečeno, dvije vrste ključeva za šifriranje: privatni, koji je poznat samo vlasniku sredstava i javni, koji je dostupan svima. Informacije koje privatni ključevi šifriraju, javni mogu da dešifruju i obrnuto. Banke i klijenti koriste svoje ključeve da šifriraju (radi zaštite) i potpisuju (u cilju identifikacije) blokove digitalnih podataka koji predstavljaju novčana sredstva. Banke ″potpisuju″ novčane naloge koristeći se privatnim ključevima, a tako potpisane naloge stranke i deponenti proveravaju koristeći se bančinim javnim ključem. S druge strane, klijenti se privatnim ključem služe tokom polaganja depozita ili podizanja novca, da bi banka putem javnog ključa korisnika proverila verodostojnost takvog naloga.
U osnovi, postoje dvije vrste elektronskog novca: identifikovan i anoniman (digitalni novac u užem smislu). Identifikovan je onaj elektronski novac koji sadrži informaciju o identitetu osobe koja njime manipuliše i koji, slično kreditnim karticama, banci omogućuje da precizno prati cirkulaciju novčanih sredstava na tržištu. Anoniman e-novac ″radi″ slično papirnom novcu: kada se takav novac jednom povuče sa računa, više ne postoji način da mu se uđe u trag, odnosno da se vodi evidencija o njegovoj transakciji, što je u prvom slučaju lako izvodljivo. Dalje, obje vrste se mogu rasčlaniti na još dvije kategorije. Kada se koristi tzv. onlajn e-novac, tokom svake transakcije je neophodno uspostaviti vezu sa bankom (putem modema ili mreže), tako da u procesu prenosa sredstava uvek učestvuju tri elementa: kupac, banka i prodavac. Kada se pak koristi oflajn elektronski novac, transakcija se može obaviti bez direktnog upliva banke.
Oflajn novac je najkompleksnija forma elektronskog novca, najviše zbog toga što je povezan sa problemom dvostruke potrošnje. Naime, elektronski novac se, budući da je digitalni zapis, može umnožavati u bezbroj kopija koje se ni po čemu ne razlikuju od originala. Takve kopije bi bilo nemoguće identifikovati, pa bi u jednom hipotetičkom, trivijalnom e-money sistemu, korisnik preko noći mogao da umnoži svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Dovoljno bi bilo da se jedan isti e-novac kopira i potom potroši na dva mesta i već kroz nekoliko sati - novčani saldo bi probio plafon. U onlajn sistemu se taj problem rješava jednostavno: tokom svake transakcije se identitet elektronskog novca provjerava direktno u bankarskom računaru, koji vodi strogu evidenciju o toku novčanih sredstava i uredno bjeleži sve pakete novca koji je u jednom trenutku negdje utrošen. U vrlo kratkom roku prodavac dobija od banke podatak da li novac koji mu je ponuđen ima realnu osnovu, odnosno da li je prethodno već negde iskorišten. Jasna je potpuna analogija sa proverom validnosti kreditnih kartica tokom gotovinskog plaćanja. Evidencija potrošnje e-novca u oflajn sistemu je složenija i odvija se na nekoliko načina. Jedna varijanta uključuje korišćenje naročitih memorijskih kartica sa čipovima, u kojima se bilježe sve transakcije i vodi evidencija o sredstvima koja su utrošena (tzv. Observer čipovi). Ako bi korisnik sa takvom karticom pokušao da ista sredstva kopira i potroši ih dva puta, Observer čip bi obustavio transakciju. Budući da je kartica zaštićena od upisivanja podataka, korisnik ne bi imao mogućnost da koriguje podatke iz evidencije, a da pritom ne izazove trajno oštećenje memorijske kartice.
Drugi način kojim se u oflajn sistemu onemogućava dvostruko trošenje je dosta složeniji i uključuje nešto drugačiji sistem konstrukcije e-novca. U tom slučaju, koji se suštinski ne razlikuje od sistema identifikovanog e-novca, u kod digitalnog novca i rutinu za šifrovanje se upisuju informacije o identitetu osobe koja njime manipuliše, tako da bi svaki paket bio praktično potpisan i identifikacija prekršioca bi bila sasvim jednostavna; svakako bi bilo i manje pokušaja nelegalnog kopiranja, budući da bi korisnik bio svjestan da može biti lako uhvaćen. Pri tome, razlika između oflajn identifikovanog i oflajn anonimnog enovca bi, u ovom sistemu, bila u tome što bi banka u prvom slučaju imala informacije o vlasniku sredstava, bez izuzetka, dok bi se u drugom slučaju ti podaci pojavili samo kada bi korisnik pokušao da novac kopira, a ukoliko bi se transakcija obavila legalnim putem, taj novac bi ostao "neobeležen". Prednost ovakvog sistema je u manjim troškovima implementacije, budući da korisnicima u tom slučaju ne bi bile potrebne nikakve memorijske kartice. Postoji jasna tendencija da se papirna valuta (novac, čekovi, obveznice) zamjeni elektronskom (kreditne kartice, digitalni novac) u što većoj meri, što se odvija brzinom koja mnogim bankama širom sveta zadaje velike glavobolje tokom adaptacije, koja nije ni jednostavna ni jeftina. U novčanicima budućnosti će papirne novčanice, čekovi i kovanice ustupiti mjesto memorijskim karticama i kompaktnim PDA uređajima za sinhronizaciju podataka preko satelita. Pitanje nije da li će se to dogoditi, već jedino ostaje da se vidi kada.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:53:04 | 0 komentara
ELEKTRONSKO BANKARSTVO
Razvoj informacione i telekomunikacione tehnologije stvorio je uslove za globalizaciju poslovanja. Glavni cilj je postao da se bez obzira na geografske distance što brže i efikasnije povežu klijenti i tokovi informacija. U uslovima vrlo jake konkurencije gdje postepeno nestaju razlike između banaka, investicionih banaka, brokerskih firmi i osiguravajućih kompanija, finansijske organizacije su pod stalnim pritiskom da zadrže korisnike svojih usluga, smanje troškove, upravljaju rizikom i koriste tehnologiju kao izvor konkurentske prednosti. Model globalne organizacije i jake konkurencije zahtijeva novu koncepciju pristupa banaka u njihovom poslovanju, o čemu svedoče sve veća ulaganja u specijalizovanu i prema klijentu orijentisanu tehnologiju. Internet je jedna od tih tehnologija.
Banke su prvobitno imale odbojnost prema inovacijama koje donosi poslovanje na Internetu, ali su tokom vremena uvidjele da to nije prolazni fenomen nego sve više dio poslovne stvarnosti sa još većom perspektivom u budućnosti. Danas postoji preko 1000 svetskih banaka koje nude klijentima mogućnost obavljanja bankarskih transakcija direktno iz kuće, posredstvom Interneta.
Elektronsko bankarstvo, kao specifičan deo elektronskog poslovanja, ima mnoge prednosti u odnosu na klasično poslovanje: Smanjenje troškova transakcija; Brži obrt sredstava; Siguran i bezbedan platni promet; Ušteda vremena; Mogućnost obavljanja transakcija sa radnog mjesta; Stalni uvid u stanje na računu i promet.
Primarni cilj uvođenja sistema elektronskih plaćanja bio je rješavanje problema sistema plaćanja zasnovanih na papiru, korišćenjem potencijalnih prednosti primene informacione tehnologije. Praksa je kasnije pokazala da ovi procesi znače mnogo više od zamjene papirnih dokumenata i njihovog fizičkog prenosa elektronskim putem, odnosno da efikasno i ekonomično korišćenje ove tehnologije zahtijeva reinženjering poslovnih procesa i međuodnosa učesnika. Pojava elektronskog novca nametnula je potpuno novu filozofiju u bankarstvu koja se zasniva na elektronskoj razmeni podataka i sredstava (EFT-Electronic Funds Transfer), koja je pojmovno određena kao elektronsko bankarstvo. Sa porastom potreba korisnika bankarskih usluga, raste i očekivani kvalitet usluge. Dobra strana automatizacije bankarskog poslovanja je što je omogućeno korišćenje usluga 24 časa dnevno. Očekivani kvalitet usluge uključuje i različite dimenzije usluga. U poslednje vrijeme se javljaju korisnički zahtevi za boljom kontrolom i upravljanjem finansijama. Internet je omogućio masovni protok informacija i natjerao banke da se više pozabave kvalitetom i dostupnošću informacija.
Procjenjuje se da će u SAD, u narednim godinama, gotovo 30% profita sektora stanovništva biti ostvareno korišćenjem Internet bankarstva. U Francuskoj je, na primjer, država učestvovala u finansiranju razvoja informatičke infrastrukture, pa je i širenje on-line bankarstva išlo veoma brzo, što je rezultiralo u većem broju elektronskih usluga koje nude banke:
Informacije o računu: kupovine kreditnim/debitnim karticama, stanje na računu, korišćenje kreditnih linija, obračuni.
Tekući i štedni ulozi: prezentiranje računa i plaćanja, kretanje sredstava.
Hartije od vrednosti: preporuke u vezi kupovine/prodaje, cijene akcija, osnovne informacije o hartijama od vrednosti, cijene fondova, informacije o kupovini/prodaji za prethodnu godinu, informacije o primljenim dividendama i kuponima, kupovine i otkupi fondova.
Razvojem elektronskog prenosa sredstava, znatno se mijenjaju finansijski instrumenti i tehnologija poslovanja. Finansijske transakcije mogu da se prenesu na neograničenu udaljenost u minimalnom vremenskom razmaku putem postojećih komunikacionih mreža u zemlji i inostranstvu, bez tradicionalnog pripremanja naloga i ostale prateće dokumentacije. EFT transfer omogućava transfer sredstava u momentu plaćanja sa računa dužnika na račun korisnika. Ovim načinom plaćanja eliminiše se plaćanje čekovima i drugim oblicima bezgotovinskog plaćanja.
Elektronski sistem plaćanja (Electronic Payment System-EPS), sve je dominantnija alternativa plaćanju čekom. Pojedine zemlje razvile su posebne sisteme usluga interbankarskog transfera sredstava, u okviru mreže unutrašnjeg platnog prometa. Pored toga razvijen je: Bezgotovinski transfer na mikro nivou i, Elektronski transfer sredstava na mestu prodaje.
U razvoju je, a u znatnoj meri i primjeni, niz novih bankarskih tehnologija, kao što je: Elektronska trgovina, Samouslužno (self-service) bankarstvo, Kućno i kancelarijsko bankarstvo, Pozivni centri, Kartičarstvo.
Bankomati ili samouslužni šalteri, koriste se od strane banaka sa ciljem da povećaju kvalitet svojih usluga, orijentisanih prema klijentima, koje se uglavnom odnose na rutinske bankarske operacije. Bankomati nude vlasnicima platnih kartica sledeće usluge: podizanje gotovine (cash dispenser), polaganje depozita, transfer sredstava sa računa na račun, uplate na račune, naručivanje i primanje izveštaja.
Elektronski transfer sredstava na mestu prodaje kao bezgotovinski sistem plaćanja, ostvaruje se preko trgovačkih, uslužnih i ostalih organizacija. Terminali ili registar kase, u ovim organizacijama povezani su sa bankarskom kompjuterskom mrežom. Korisnici ovakvog sistema transfera sredstava su u mogućnosti da na mestu kupovine, ili korišćenjem usluga vrše plaćanje prenosom iznosa, sa svog računa na račun poslodavca, preko terminala, gde se obavlja trgovina ili koristi usluga.
Elektronska trgovina omogućava klijentu kupovinu i plaćanje preko kućnog PC-a. Porudžbina se obavlja preko Interneta, a prilikom plaćanja klijent se poziva na svoju platnu karticu. Za kupce, trgovine i banke, elektronska trgovina je pogodna i efikasna zbog relativno niskih troškova održavanja istih.
Samouslužno bankarstvo, kao poseban vid inovacija, omogućuje korisnicima automatsku uslugu u ekspozituri, bez ljudske intervencije. Za ovakav vid usluge ekspoziture treba da su opremljene "self service terminalima". Ovi terminali su povezani sa informacionim sistemima banke, tako da zamjenjuju šalterske službenike.
Kućno i kancelarijsko bankarstvo (telebanking), kao vrsta samouslužnog bankarstva, razvijeno je nakon razvoja i primjene samouslužnih šaltera i prodajnih terminala. Ova vrsta samouslužnog bankarstva nastala je sa željom da se komitenti iz svojih stanova direktno uključe u elektronski transfer sredstava, poznat kao kućno bankarstvo (home banking), odnosno da se privrednom sektoru omogući obavljanje finansijskih usluga iz svojih poslovnih prostorija poznat kao sistem kancelarijskog bankarstva.
Pozivni centar kao nova tehnologija u bankarstvu, pruža komitentu mogućnost da pozivanjem banke, dobije niz informacija telefonom, bez kontakta sa službenicima banke.
Platne kartice, kao savremeni instrumenti bezgotovinskog plaćanja, koriste se za identifikaciju izdavaoca i korisnika kartice, na aparatima za izvođenje finansijskih transakcija, u cilju obezbeđenja unosa podataka za te transakcije. Dve su vrste platnih kartica - debitne i kreditne. Vrlo često se misli na debitnu karticu kada se pomene platna, ili obrnuto. Međutim, razlika je jasna. Dok je platna kartica sredstvo plaćanja (ili jednostavnije-to je mala plastična kartica kojom se mogu plaćati roba i usluge), debitna i kreditna kartica su njene podvrste. U zavisnosti od toga za koju se platnu karticu klijent banke opredijeli, na raspolaganju će mu biti prateći programi i važiće potpuno različiti propisi njenog korišćenja. Kada se koristite debitnim karticama po pravilu morate na računu imati novac koji želite da potrošite. Kod kreditne kartice je potpuno suprotno-po pravilu nemate novac koji trošite, već na kraju meseca (ili nekog drugog perioda plaćanja koji banka odredi) plaćate iznos koji ste potrošili u potpunosti ili djelimično. Kreditna kartica sigurno zvuči bolje, ali je isto potrebno reći da kreditnu karticu ne može dobiti svako. U inostranstvu koje je daleko odmaklo kada je u pitanju ovaj način plaćanja, praćenjem kreditnog ponašanja pojedinaca bave se kreditni biroi. Oni, na zahtev banaka koje su primile molbe od potencijalnih klijenata, sastavljaju izveštaj o tome kako se određena osoba ponašala prethodnih godina u smislu finansijske odgovornosti-da li je plaćao račune na vrijeme, da li je imao stabilan posao, posjeduje li ili iznajmljuje kuću/stan, ima li mobilni telefon i slično. Ako banka smatra da je klijent dovoljno pouzdan, izdaće mu kreditnu karticu i dozvoliti mu da troši njen novac (što će kasnije platiti), jer je rizik prihvatljiv. U suprotnom, ponudiće mu debitnu karticu.
Kartica se definise kao mali komad kartona ili plastike koji sadrzi neko srestvo za indetifikaciju, sto omogucava osobi na koju kartica glasi da kupuje robu ili usluge na teret svog racuna. Prvu univerzalnu karticu izdao je Diners Club 1950 godine. Kasnije su se pojavili bankarski sistemi kreditnih kartica u kojima banka odobrava racun trgovcu odmah po prijemu racuna o prodatoj robi, prikuplajuci racune koji ce biti zaracunati vlasniku kartice nakon dogovorenog vremenskog perioda.
Broj korisnika koji koriste kreditne kartice naglo raste. U Evropi je krajem 90-ih postojalo 200 milona vlasnika kreditnih kartica. Prema podacima Londonske konsulntantske firme Battell, ovaj broj je do kraja 95 porastao na 350 milona. Kompanije koje posluju kreditnim karticama kao sto su Visa i MasterCard trenutno su najaktivinije u razvoju bezbjednih platnih sistema za placanje karticama putem interneta.
Smart kartica je plastična kartica koja po izgledu podsjeća na običnu karticu s tim da posjeduje jedan detalj koji je odvaja od njih, a to je integrisano kolo ili čip na kojem se nalazi procesor i memorija. Na čipu se na siguran način mogu čuvati odredjeni podaci. Najveća snaga SmartCard tehnologije jeste u raznovrsnosti mogućih primjena. Zahvaljujući inteligenciji kartice, moguće je razviti raznovrsne aplikacije u oblastima kao što su: zaštita pristupa računaru ili mreži, indetifikacija, mobilna telefonija, digitalan potpis, kupovina, zaštita autorskih prava, elekronska kupovina, ...
Naglo širenje interneta u poslednjoj deceniji i njegovo sve veće korišćenje u poslovne svrhe nametnuli su potrebu za promjenama u funkcionisanju svjetske mreže. Sve je veći broj povjerljivih podataka koji se prenose internetom kao i porast trgovine putem interneta stavili su u prvi plan problem sigurnosti komunikacije. Naročito aktuelan problem je sigurnosti komunikaciji je web servera i clienta. Standardni protokoli za komunikaciju ne nude rješenje za ove probleme. Zato je razvijeno više protokola koji obezbedjuju sigurnu komunikaciju prije svega na internetu. Neki od njih su na aplikativnom nivou poput secure HTTP-a ili Secure Socket Layera, protokol koji je defakto standard za sigurnu komunikaciju. Problem tajnosti u računarskim komunikacijama rješava se kriptovanjem podataka na izvoru i dekriptovanjem na odredištu. Savremene metode kriptovanja zasnivaju se na javno dostupnim algoritmima, a tajnost podataka je garantovana tajnošću ključa.
Elektronsko bankarstvo predstavlja segment digitalne ekonomije u sferi elektronskog platnog prometa i transfera novčanih sredstava, a u međuvremenu se razvilo na sve vidove poslovanja banaka, kako unutar njene organizacije tako i na njene komitente. Institucionalno bankarstvo i finansijska tržišta imaju za poslovno okruženje sve privredne i poslovno aktivne subjekte, koji su najdirektnije upućeni na međusobnu poslovnu saradnju. Preko usluga koje bankarski sektor obavlja za svoje komitente i klijente, i preko finansijskih inovacija koje je neophodno nuditi u tržišnim uslovima, sve više dolazi do izražaja poslovna saradnja, zasnovana na savremenim informacionim i telekomunikacionim tehnologijama, što ima za rezultat transformaciju načina rada i poslovne saradnje ka elektronskom poslovanju i digitalnoj ekonomiji.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:52:24 | 0 komentara
MODELI ELEKTRONSKIH TRŽIŠTA
Elektronsko tržište je elektronski sistem koji podržava makar jednu od funkcija klasičnog tržišta: identifikaciju partnera sa kojim će se trgovati, pretraživanje proizvoda, pregovaranje o cijeni i uslovima prodaje, obavljanje trgovačkih transakcija, plaćanje, isporuku, pružanje podrške kupcu u održavanju i rješavanju problema sa proizvodom.
Za elektronsko tržište koriste se najčešće termini tržišno mjesto (electronic marketplace) i elektronski tržišni prostor (electronic marketspace). Postoji više poslovnih modela elektronskih tržišta.
Elektronska prodavnica (electronic shop ili e-shop) je web mjesto za oglašavanje proizvoda i usluga preduzeća, a postepeno počinje da se koristi i za oglašavanje i plaćanje. Prihodi elektronske prodavnice, koja radi 24 sata potiču od niže cijene poslovanja, povećanja prodaje i jeftinije reklame.
Elektronski nabavni centar (e-procurement) velikog preduzeća ili javne institucije omogućuje ponudu i kupovinu većih količina roba ili usluga. Time se postiže veći izbor dobavljača, niže nabavne cijene i viši kvalitet i jeftiniji postupak nabavke.
Elektronski prodajni centar predstavlja kolekciju elektronskih prodavnica, koje omogućuju standardizaciju nekih transakcija (npr. plaćanja). Ti centri mogu biti specijalizovani za određeni segment tržišta, pa tada nude i specifične dodatne servise kao što su odgovori na često postavljena pitanja, diskusione grupe ili korisničke grupe.
Elektronski sajam (e-bazar) omogućuje svojim kupcima da komuniciraju i trguju. Prihodi se ostvaruju od članarine i reklame.
Elektronska aukcija (e-auction) se zasniva na elektronskom obliku ponude, koja može koristiti multimedijsku prezentaciju dobara, a često se proširuje i na ugovaranje, plaćanje i isporuku roba. Organizator aukcije ostvaruje prihod prodajom tehnologije za aukciju, naplatom po jedinici transakcije i od reklame.
Elektronsko posredovanje (e-brokerage) predstavlja posredovanje između potrošača i dobavljača. Potrošači postavljaju svoje zahteve, a posrednik traži ponude od dobavljača i bira najpovoljniju ponudu. Prihod se ostvaruje iz članarine i naplaćivanjem po obavljenom poslu.
Mala i srednja preduzeća mogu na elektronskim tržištima daleko brže prosperirati i dostići nivo multinacionalne kompanije daleko jednostavnije nego na klasičnom tržištu. Postojeći trendovi nedvosmisleno pokazuju da vrijeme elektronske i Internet trgovine tek dolazi.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:51:34 | 0 komentara
B2B MODEL ELEKTRONSKE TRGOVINE
Osnovna definicija B2B modela je da on predstavlja automatizovanu razmjenu informacija (u najširem mogućem smislu koji informacija kao definisan podatak ima) između različitih organizacija (u okviru jedne kompanije, korporacije ili različitih kompanija i korporacija). To je application – on – to - application integracija. Ta integracija se vrši sve češće preko Interneta. Kompanije su natjerane da otvore svoje aplikacije prema kupcima i partnerima. B2B e-commerce pruža poslovnim ljudima velike mogućnosti za uštede novca, povećanje prihoda, pospješivanje produktivnosti, reorganizaciju neefikasnih poslovnih tokova i povećanje kontrole menadžera nad svim procesima vezanim za efikasan i vremenski adekvatan kontakt sa klijentima. Do 2004. godine B2B sektor će činiti 88% od ukupnog obima svih ecommerce transakcija.
Godinama su kompanije koristile velike i glomazne EDI sisteme da bi automatizovale rutinske poslove koji idu uz jednu zaključenu poslovnu transakciju. Vremenom ovi skupi sistemi, koji su bili dosta zatvoreni, dobijaju svoju zamenu ili postaju otvoreni. B2B je omogućio da se značajno smanje troškovi.
E-commerce tehnologija utiče i na tradicionalne medijatore, velikoprodavce, turističke agencije itd. Iako se na početku mislilo da će medijatori nestati i da oni nemaju mesta u e-commercu i na Internetu, pokazalo se da su se oni adaptirali i uspjeli su da dobro eksploatišu nove mogućnosti kroz obezbeđivanje logistike, finansijskih i informacionih servisa. Na primjer ChemConnect je medijator koji održava portal za kompanije iz hemijske industrije i povezuje dobavljače i kupce. I dok se dobavljači i kupci dogovaraju, medijatori daju procjene troškova, obezbeđuju servis, sređuju dokumentaciju i obezbeđuju skladišta.
B2B sistem je složeniji: firme obično žele da pregovaraju o cijenama, rokovima isporuke, strukturi proizvoda, garanciji, tehničkoj i materijalnoj podršci. B2C trgovina zasniva se, najčešće, na izboru proizvoda iz kataloga sa predefinisanim cijenama od strane kupca. B2B sistemi zahtevaju integraciju informacionih sistema firmi koje medjusobno posluju. B2C sistemi ne zahtijevaju takvu integraciju (arhitektura sistema “običnih kupaca” može se najčešće ignorisati).
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:50:45 | 0 komentara
B2C MODEL ELEKTRONSKE TRGOVINE
Korisnici Interneta sve više imaju odnos prema web-u kao novom tržišnom prostoru. Oni prije kupovine istražuju ponudu, privrženi su određenim sajtovima i ovom načinu kupovine, vode računa o finansijama, sve više koriste servise koji se nude on-line. Potencijalni on-line kupci mogu da provjere cijene i dostupnost proizvoda na različitim sajtovima što je mnogo lakše i jeftinije od obilazaka klasičnih prodavnica. Postoje i softveri i sajtovi koji nude mogućnost pretrage velikog broja on-line prodavnica za određenim proizvodom ili uslugom i informisanje kupca o mjestu gdje se taj proizvod ili usluga mogu kupiti.
Jedna od mogućnosti za on-line kupovinu su i on-line aukcije. Žive aukcije postoje već dugo, ali je njihova praktična primjena bila ograničena skupoćom i teškoćom dovođenja potencijalnih kupaca na mjesto kupovine u isto vrijeme. Internet nudi jedno bolje, jeftinije i efikasnije rješenje kroz on-line aukcije. Sajtovi kao što je eBuy.com na jednom mestu okupljaju kupce i prodavce iz cijelog sveta. Varijacije i novine koje donose ovakvi aukcioni portali su velike i popularnost on-line aukcija je sve veća. Na primer PriceLine.com daje kupcima mogućnost da predlože prodavcima cijenu a oni odlučuju da li da je prihvate ili ne. Ili na primer, na sajtu Marcata.com cijene se određuju prema broju ljudi koji žele da kupe proizvod – što je veći broj kupaca to su cijene manje.
Kod klasične prodaje cijene se formiraju po modelu ″single model pricing″ jer prodavci ovih proizvoda i usluga nemaju dovoljno informacija da bi mogli da formiraju cijene od kupca do kupca već je cijena ista za sve kupce. Tamo gdje postoje dodatne informacije o kupcima kao kod on-line kupovine moguće je fino podešavanje cijena koje donose dobit i kupcima i prodavcima. U poslednje vrijeme mnoge avio kompanije su razvile takozvanu e-mail strategiju da privuku i biznis korisnike koji se odlučuju za put par sati prije leta. Tako poslovni putnici mogu da budu sigurni da će se rezervisati mjesto jednom kratkom e-mail porukom, a avio kompanije će imati manje praznih sjedišta na letu.
Bez obzira gde se ljudi nalaze, Internet im pruža mogućnost da uz par klikova mišem ili kucanjem po tastaturi dođu do svih relevantnih informacija o proizvodima i uslugama, njihovom kvalitetu i mogućnostima nabavke. Koliko se daleko ide može se vidjeti iz primjera kupovine automobila. Naravno da za on-line kupovinu automobila postoje i dalje prepreke jer svako ko kupuje želi i da ih proba što je naravno nemoguće preko Interneta, ali i pri ovoj kupovini Internet ima rastuću ulogu. Preko Interneta kupci bivaju detaljno obaviješteni o automobilu koji žele da kupe tako da auto dilerima mogu da pristupe na lakši i manje stresan način. Iako je procenat onih koji kupuju automobile on-line u prvom kvartalu 1999. godine iznosio 2,7% od ukupne kupovine automobila, procenat ljudi koji kupuju nova vozila i koriste Internet kao pomoć pri kupovini je porastao od 25% u 1998. na 40% u 1999. godini i projekcije ukazuju da bi taj procenat trebao uskoro da iznosi 65%. Nakon kupovine vozila kupci imaju mogućnost da putem web-a dobiju informacije o servisima, garancijama ili da nađu rešenja za svoje probleme.
Pretraga za poslom i fluktuacije radne snage na svjetskom nivou su takođe podstaknute ulaskom Interneta u svakodnevni život. Kompanije širom svijeta na svojim web sajtovima ostavljaju oglase o otvaranju novih radnih mjesta i nude mogućnost on-line prijavljivanja.
Osnovne koristi koje se dobijaju od jednog B2C sajta su: Narudžbe stižu 24 sata dnevno čak i kada svi u kompaniji spavaju; Proširuje se tržište; Lakše se navode kupci da kupuju, vlada pravilo impulsivne kupovine; Manje košta prezentiranje proizvoda i usluga putem on-line kataloga nego na neki drugi način.
Postavlja se pitanje koji su trendovi u daljem razvoju B2C-a? Po pitanju osnove koja je zacrtana i duboko utemeljena još prije nekoliko godina ništa se značajnije neće promjeniti. I dalje će svi pokušavati da kroz svoje sajtove prodaju svoju robu. Ono što se mijenja je da će pristup sajtovima u narednim godinama biti omogućen sve više sa raznovrsnijih uređaja žičanih ili bežičnih (koji će uskoro činiti 45% od e-commerce tržišta - mobilni telefoni,…). Ide se na globalizaciju cijele mreže tako da sadržaji sa nje budu dostupni sa svakoga mjesta i sa što više različitih uređaja. Problem koji se sada rješava je propusnost mreže i to je danas glavno ograničenje. Glavna grana koja treba da podrži cijelu stvar su telekomunikacije.
Objavio poslovanje u 23. travanj 2009 16:50:05 | 0 komentara
